Moja veljača

      

Većina radova  još uvijek se odvija u zatvorenom, tako da moja soba i dnevni boravak izgledaju kao klijalište. Uz razne druge projekte u kući, odradila sam i prvu sjetvu.  Na svim slobodnim prozorskim daskama nalaze se posudice sa sjemenkama. Kada dođe malo toplije vrijeme, posudice ću preseliti u stakleni vrt. U par točaka navest ću što sam sve posijala, koji su optimalni uvjeti, i kada se pikira pojedina kultura.

1. Sjetva celera (Apium graveolens L.)

Koristila sam sjeme celera listaša koje sam sakupila ujesen prošle godine. Sjemenke sam skladištila u staklenoj posudici. Sjeme sam prvo očistila od suhih ostataka cvijeta i ostalih primjesa (drugi dijelovi biljke, zemlja). Celer ima najsitnije sjeme od svih drugih vrsta povrća. Pri sjetvi uvijek malo obilnije koristim sjeme.

 

Lončiće od recikliranog papira napunila sam supstratom 2-3 cm ispod vrha, poprskala sam vodom, stavila  sjeme, pokrila tankim slojem supstrata i opet malo poprskala vodom. 

Lončiće sam pokrila prozirnom folijom kako bi supstrat ostao vlažan, a radi cirkulacije zraka, probušila sam par rupica u foliji čačkalicom.  Smjestila sam ih na južni prozor, pošto temperatura treba biti viša od 16 °C. Najbolje ga je pikirati kada razvije dva prava lista.

2. Sjetva peršina korijenaša (Petroselinum crispum ssp. tuberosum) i peršina listaša ( P.c. ssp. crispum)

Koristila sam kupljeno sjeme,  a pošto ima mali postotak klijavosti, kao i kod celera, pri sjetvi nisam štedjela na količini sjemena.

Postupak je isti kao i kod sjetve celera, lončiće sam napunila supstratom, poprskala vodom, posijala sjeme, opet poprskala vodom i stavila foliju.

Optimalna temperatura klijanja i nicanja je oko 20 °C pa sam lončiće, skupa sa lončićima celera, smjestila na južni prozor. Sjeme sporo klija, pa do nicanja može proći i više od 20 dana.

Peršin listaš ću pikirati jedino u slučaju da u lončiću bude pregust raspored biljaka, jer mi je cilj uzgajati ga kao lončanicu na balkonu. Kada vani zatopli, posijat ću ga direktno na gredicu, za kasnije branje i sušenje.

3. Sjetva patlidžana (Solanum melongena)

Posijala sam srednje ranu sortu Domaći srednje dugi u lončić u kojem sam stavila mješavinu supstrata i zeolita. Zalijala sam i pokrila  folijom.  Od sjetve do nicanja proći će i do tri tjedna. Za to vrijeme treba održavati temperaturu prostorije oko 20 °C .

4. Sjetva rajčice (Lycopersicum esculentum)

Posijala sam meni najdraže cherry rajčice i žute rajčice niskog rasta. Od sjetve do nicanja treba 8-11 dana. Pomiješala sam zemlju sa zeolitom.

Patlidžan i rajčicu pikirat ću u fazi dva do tri prava lista.

Mali "šalabahter" sjetve i pikiranja

Pošto je zimi uskoro kraj,  možemo polako početi sa sjetvom raznih sorata paprike, rajčice, patlidžana, te sporoklijajućih vrsta kao što su  na primjer celer i peršin. Stoga sam pripremila ovaj mali podsjetnik. J

 Sijati možemo u posude raznih oblika, to mogu biti različite plastične teglice, razgradivi lončići s kojima biljku možemo odmah zasaditi u tlo, pa čak i kutije od jaja. U tom pogledu možemo kombinirati svoju maštu s mogućnostima. 

 Bitno je da sjemenkama osiguramo optimalnu dubinu sjetve, dovoljno svjetla, te povoljnu vlagu supstrata kako bi imale što bolje uvjete za klijanje i nicanje. Ne trebaju nužno sve kulture svjetlo, rajčica bolje klija u mraku, makar ovisi o kultivaru. Nisam primjetila da svjetlost negativno utječe na klijanje sorata Volovsko srce, Marmande i cherry rajčicu.

Nakon što su biljčice dospijele u fazu kotiledona i kada se između kotiledona počinju pojavljivati prvi pravi listovi, vrijeme je za pikiranje. Plodovito povrće (paprika, rajčica) pikiramo u fazi prvog lista, a celer u fazi dva prava lista. Možemo pikirati u čašice od jogurta, kupljene polistirenske kontejnere, konzerve, role wc papira ili “uradi sam” lončiće od stiropora (kao na slici). 

Zašto pikiramo?

Pikiranje vršimo kako bi biljčica imala dovoljno prostora da razvije korijenovu mrežu, te da naraste u kvalitetnu čvrstu presadnicu. Presadnice rajčice obično pikiramo malo dublje nego što su dosada bile, pošto stabljika ima sposobnost stvaranja adventivnog korijenja, koje će dodatno povećati površinu korijena biljke. Presadnice uzgojene na ovakav način zovemo presadnice s grudom supstrata. Prednosti presadnica s grudom supstrata su mnogostruke: nema zastoja u rastu, premještamo ih i sadimo sa grudom u kojoj je već prisutna određena količina hranjiva i vode, gruda zemlje sprječava isušivanje korijena, manji je stres kod presađivanja, te su i šanse da će se presadnica "primiti" veće.

 Pikirati možemo prstima, pomoću štapića, olovke, kuhače i slično.

 Bitno je da biljci osiguramo dovoljno supstrata i da zemlju oko stabljike dobro utisnemo, kako bi presadnica što prije i bolje ostvarila kontakt sa supstratom i započela ukorijenjavanje. Potrebno je redovito umjereno zalijevati.

  

Gdje pikirati?

Naravno, za pikiranje nam je potreban prikladan prostor, po mogućnosti mjesto predviđeno samo za to. Rad sa biljem ima i terapeutski učinak, on nas na neki način i opušta, stoga u tim trenucima treba i uživati. Bitno je usredotočiti se na sadašnji trenutak, te da svaki korak uzgoja obavljamo zadovoljni sa već postignutim.

slika 1. pikiranje artičoke Romanesco, 2014. godina
slika 2. pikiranje rajčice
slika 3. prikaz prostora koji koristim za pikiranje

 Možda zvuči malo smiješno, no svaki puta kada sam mislima već bila na gredici punoj prekrasnih rajčica i već tijekom pikiranja računala optimalan prinos i koliko mi čega treba za sok, pekmez, šalšu…dogodilo se ili da je pola presadnica poharala gljivična bolest, ili kasnije, kada su biljke donosile plod pojavila se plamenjača, velika suša i slično. 

Svakako, znam da na te pojave nisu utjecale moje želje i predviđanja, no mislim da nije sve u našoj moći, te i ako optimiziramo sve uvjete, može nam se dogoditi neka nepredviđena situacija. Stoga sam zaključila da treba uživati u svim koracima procesa uzgoja, tako ćemo se u slučaju neke nezgode ili mogućeg propusta, možda malo manje razočarati i usredotočiti se na rješavanje problema, kako bi pokušali spriječiti sličnu situaciju u budućnosti. 

Nadam se da ćete se, ako već niste, okušati u uzgoju vlastitih presadnica. 

P.S. Ostatak o sjetvi slijedi ubrzo! J

Duga zima - pripreme za vrtlarsku sezonu

  Zima je nama vrtlarima nekako uvijek duga, čak preduga. Dobro je napraviti odmak od stvari i radnji koje nam često oduzimaju i po par sati dnevno, no ipak imamo “nemirne ruke” i jedva čekamo opet čeprkati po našim gredicama. 

 Siječanj i veljača pravo su vrijeme da, ako to već nismo, počnemo planirati koje kulture želimo uzgajati, želimo li sami uzgajati presadnice, te trebamo li dokupiti sjeme koje nam nedostaje, mogli bismo reći napraviti inventuru sjemena. 

Ukoliko smo već prije napravili planove, od sredine prema kraju veljače, pogodno je vrijeme za prvu sjetvu u lončiće. 

Poželjno je osigurati si neku bilježnicu u koju možemo bilježiti poslove koje smo obavljali, planove, zanimljive ideje na koje smo naišli, a htjeli bismo ih jednom isprobati ili kakav recept za preparat kojom ćemo tretirati biljke. 

Takvi zapisi nam kasnije uvijek dobro dođu, ako želimo usporediti dvije vrtlarske sezone ili se prisjetiti kako smo nešto napravili prethodne godine, jer zima je ipak duga, a obaveza u vrtu i van njega je puno. U prodaji ima puno različitih dnevnika velikog ili malog formata, mekih ili tvrdih korica. 

Mislim da nema pravog ili krivog formata, svatko ima svoje želje i vizije. Meni je nekako najvažnije da je to lagana i praktična “tekica”, mekih korica, koju mogu nositi i premještati po vrtu, princip “kuda ja, tuda i ona”. J

Dok u kući ili grijanom stakleniku polako počinjemo pripremu za nadolazeću sezonu i prve sjetve, vani je još uvijek zima i snijeg. Iako već početkom veljače svi nestrpljivo čekamo prve prave zrake sunca i toplije vrijeme, kako bi konačno započeli sa radovima u vrtu i duljim boravkom vani, zasad se moramo zadovoljiti kojom kratkom šetnjom.

 Pod snijegom

 Makar, i vrt pod snijegom ima svoje čari i koristi.  

Naime, snježni pokrivač povoljno djeluje na naše gredice. Snijeg sadrži puno zraka, te djeluje kao svojevrstan izolator. Sunčeve zrake koje danju obasjavaju snijeg većinom se od njega odbijaju, a ono malo topline koju snijeg primi, troši se na njegovo direktno isparavanje, te topljenje. Pošto snijeg po karakteristikama nije vodič, po noći se hladi samo gornji sloj snježnog pokrivača, time je tlo zaštićeno od smrzavanja.

Biljke su u stadiju zimskog mirovanja, no sa životinjama nije isti slučaj. Zakoračimo li malo izvan ograđenih vrtova, prema šumi ili obradivim površinama uz rub šume, možemo primijetiti tragove različitih životinja koje nastanjuju šumu i gusto nisko raslinje uz šumu. Tako možemo vidjeti otiske srne, zeca, lisice ili fazana. Svi su oni u ovim zimskim danima u potrazi za hranom. Ako nam se posreći možda se i sretnemo s kojim stanovnikom šume “oči u oči”.