Uzgoj salate u plasteniku

Moja obitelj obožava jesti zelenu salatu, stoga mi je jedan od primarnih ciljeva, pogotovo sada kada imam plastenik, osigurati kontinuirani uzgoj i berbu. 

Plastenik smo postavili sredinom ožujka. Tada su u prodaji već dostupne prve presadnice salate. Budući da u kući više nisam imala mjesta za sjetvu, za početak ovosezonskog uzgoja kupila sam presadnice puterice i kristalke iz ekološkog uzgoja. 

* Kako prepoznati dobru presadnicu?

slika1. kupljena presadnica sa grudom supstrata
slika2. presadnica "golog korijena" uzgojena u mom plasteniku

Kvalitetna presadnica ima minimalno šest dobro razvijenih listova. Oni moraju biti svježi, lijepe zelene boje, bez oštećenja, žućenja, paleži i sličnog. Na to moramo paziti ne samo zato što je smanjena mogućnost da se biljka dobro razvija nakon presadnje, nego i zato da ne donesemo kući neku bolest koja može ugroziti i druge kulture koje uzgajamo.  Presadnica ne smije biti uvenula, niti gnjila. Supstrat u kojem se nalazi treba biti navlažen, no bez gljivica, plijesni ili lišajeva na površini. Kod korijena je važno da je dobro razvijen, a da ne prorasta kroz rupice na lončiću. 

Kada sam ih sadila u plasteniku, usput sam na gredicama sijala salatu kako bih si osigurala nove presadnice.

Presadnice salate u plasteniku sam sadila u malč od crne folije. Crna je folija dobra jer sprječava razvoj korova, zagrijava tlo (važno kod hladnih noći), zadržava u njemu vlagu od zalijevanja te djelomično brani salatu od puževa. K tome, folija sprječava da se listovi zaprljaju prilikom zalijevanja.

Postavljanje folije

Prvo sam izmjerila koliko mi je folije potrebno za pokrivanje površine na kojoj sam htjela posaditi presadnice. Zatim sam uz rubove gredice iskopala jarke dubine 10-ak centimetara. Bitno je da folija bude dovoljno velika da pokrije dno jaraka.  Foliju treba što bolje zategnuti i zatrpati zemljom koju smo izvadili iz jaraka. 

Nakon toga klinom za sadnju (može poslužiti i neki drugi sličan predmet) izbušila sam rupe u foliji i u njih posadila presadnice. Razmak u redu je oko 15-ak cm.Presadnice se sade plitko, do korijenova vrata, odnosno onako kako su bile u lončiću. Korijenov vrat mora ostati slobodan kako bi se spriječila pojava truleži. Pažljivo sam ih zalila, i to u zoni korijena jer se salata ne zalijeva po listovima, kako bi se izbjegao razvoj bolesti. 

U plasteniku su topli i vlažni uvjeti, što pogoduje kulturama koje uzgajamo, ali također pogoduje raznim bolestima i štetnicima, što trebamo imati na umu. Zalijeva se ujutro ili navečer kako bi se listovi, kad bi se namočili, uspjeli osušiti. Treba obilnije zalijevati nakon presađivanja, dok se presadnica ne ukorijeni.

Kao što sam gore navela, folija sprječava brzo isparavanje vlage iz tla tako da ne bi trebalo prečesto zalijevati salatu, tek svakih par dana, po potrebi, ovisno o temperaturi u plasteniku (viša temperatura, brže isparavanje i isušivanje tla). 

Razvoj presadnica u mjesec dana

U povoljnim uvjetima salata  brzo napreduje, tako da je već nakon manje od mjesec dana počela formirati glavicu.

Dobri susjedi- luk i salata 

U međuvremenu dok salata na foliji raste, prve presadnice iz mog uzgoja spremne su za sadnju. 

Pridružila sam ih luku, na jednoj od gredica u plasteniku. 

Zatim sam ponovno na posebnu gredicu u plasteniku posijala salatu, Majsku kraljicu i Atrakciju, od kojih ću opet jedan dio presaditi na gredicu s lukom (salata i luk dobri su susjedi i mogu se kombinirati na gredici), a dio na gredice na otvorenom. Za otprilike pet tjedana razvit će se presadnice

Buduće presadnice J

s 5-6 listova koje će biti spremne za presađivanje. Kada ih presadim na stalno mjesto ponovo ću posijati salatu za druge presadnice i tako ukrug, kako bih osigurala da moja obitelj što duže gušta u finim zelenim listovima salate na tanjurima. J

Bob - pomalo zanemarena mahunarka

Bob (lat. Vicia faba) je vrlo zdrava i ukusna mahunarka. Sam uzgoj boba poprilično je jednostavan. U ovom članku podijelit ću s vama svoje iskustvo uzgoja boba. J

Bob se u kontinentalnim krajevima sije u ožujku i travnju, kada su povoljne temperature za klijanje i nicanje (5-6 °C).  

U palete koje sam postavila na mokri karton (kako bih spriječila prodor korova) stavila sam mješavinu vrtne zemlje, kupljenog komposta i supstrata u kojem su se uzgajali šampinjoni. Zanimalo me kako će (i hoće li uopće) na ovako postavljenoj improviziranoj gredici uspjeti uzgoj presadnica boba.

Paleta sa posijanim bobom

Također me zanimalo hoće li biljke, ovako povišene na paletama, barem u ovom ranom stadiju rasta izbjeći napad puževa. Interesiralo me i hoće li biti razlike između biljaka posijanih u ovakvoj mješavini zemlje u paletama i biljaka posijanih izravno u gredici.  Bob sam sijala u kućicama. Oko četiri kućica ima u svakom redu, a u svaku kućicu stavila sam 5 sjemenki koje ću kasnije rasađivati, stoga nije problem ako su gušće posijane.

Bob nakon dva tjedna

Nakon otprilike dva tjedna bob proviruje iznad površine tla. Klijavost sjemena boba obično je jako dobra te iz gotovo svake kućice nikne onoliko biljčica koliko sam sjemenki posijala. Što se tiče samog nicanja i razvoja presadnica u paletama i na gredici, nije bilo neke bitnije razlike. No zamjetne je razlike bilo u broju puževa. Presadnice na gredicama danonoćno su bile hrana puževima. Puževi čine neposrednu štetu tako što jedu dijelove listova i stabljike (ako pregrizu stabljiku, cijela biljka se slomi) te posrednu, jedenjem smanjujući zelenu površinu biljke koja je odgovorna za fotosintezu. Također, na mjestima ugriza otvorene su rane na kojima može doći do pojave različitih bolesti.

     

Nakon otprilike tri tjedna sadnice boba dovoljno su čvrste i velike da se mogu presaditi

na novo mjesto. Sadila sam jednu do dvije sadnice u jedno sadno mjesto, a za razmak između dva sadna mjesta uzela sam otprilike 30 cm. Budući da imam prilično velik problem s puževima, iskušala sam neke metode suzbijanja. Oko presadnica stavila sam željeznu piljevinu i male listiće kadulje. Mogu reći da se ova metoda pokazala dobrom. Bilo je manje pojedenih listića, no nakon kiše potrebno je ponoviti taj postupak, što baš i nije praktično.

Nakon tri tjedna, bob sam presadila na gredicu.

Početkom svibnja bob je već prilično visok. Potreban mu je potporanj kako se stabljike ne bi slomile pod težinom same biljke ili zbog naleta vjetra. U izradi potpornja koristila sam uže te razne letvice i kolce koji su otprilike iste duljine. Uz postavljanje potpornja, bob treba s obje strane nagrnuti zemljom. U ovoj fazi razvoja na mjestima između lista i stabljike možemo razaznati pupoljke cvjetova, u skupinama po tri-četiri. Cvjetanje i razvoj mahuna kod boba se odvijaju sukcesivno, odozdo prema gore, stoga će se prve mahune za berbu nalaziti pri dnu stabljike.

Bob početkom svibnja

Prve mahune za berbu mogu se očekivati već početkom lipnja.  Kod pripreme boba važno je da ga se ne kuha dugo, kod starijih zrna poželjno je skinuti deblji vanjski ovoj. Vrlo je ukusan u raznim jelima, bilo u krem juhama ili ohlađen u nekoj dobroj ljetnoj salati. Zamrzavanjem poprimi neuglednu smeđu boju, no ako ga se prokuha i skine se vanjski smeđi sloj, ukusan je kao da smo ga netom ubrali.

Mahune boba

Šarena cvjetna raskoš u vrtu

Ožujak je mjesec intenzivnih promjena u prirodi. Što se tiče klimatskih promjena, ožujak je prava mješavina svih mogućih atmosferskih prilika. U kontinentalnim krajevima još uvijek postoji mogućnost pojave jutarnjeg mraza, a s druge strane, danju je moguć velik raspon temperature, do 17°C, pa i više. S velikim temperaturnim kolebanjima dolazi do pojave hladnih proljetnih pljuskova popraćenih grmljavinom, do magle, jakih vjetrova, pa čak i tuče. 

Osim što donosi hirovito vrijeme, ožujak je mjesec u kojem se vrt počinje dobrano šareniti. Proljeće je stiglo u moj vrt - i to sa stilom. Na svakom koraku uz vrtne staze i na cvjetnim gredicama nailazim na mnoštvo kultivara sunovrata i jaglaca te na bergeniju, forziciju, ljubice… Sve te cvjetnice zajedno djeluju bogato, živo, raskošno… Kao stvorene su da u njima istinski uživamo.

Jaglac  (lat. Primula sp.)

Jaglac je zeljasta biljka. Sastoji se od zelenih ovalnih listova izražene teksture koji čine rozetu te od cvjetova koji mogu biti različite boje: od hladnih (nijanse plave, ljubičaste i ružičaste) do toplih boja (nijanse narančaste, žute i crvene). Jaglaci se sami rasijavaju po gredici, imaju tendenciju brzog širenja i pokrivanja površine. Neke sorte u mom su vrtu i preko 20 godina, a svake godine pridružim im poneku novu sadnicu. Nalaze se na sunčanim i polusjenovitim položajima, na cvjetnim gredicama i uz vrtne puteljke. Cvatu od sredine ožujka, a u cvjetovima možemo dugo uživati. Jaglace možemo imati i u kući, u teglicama, no nakon što ocvatu, treba ih preseliti van na cvjetnu gredicu gdje će imati sve potrebne uvjete. U kući jaglacu može biti pretoplo, a to možemo prepoznati po žućenju donjih listova. U tom slučaju potrebno ih je preseliti u neku manje zagrijanu prostoriju ili na cvjetnu gredicu.

Sunovrat ili narcisa (lat. Narcissus sp.)

Sunovrat je geofit, što znači da prezimljuje u tlu u obliku lukovice, u sredini koje se nalazi zametak iz kojeg će dogodine potjerati nova biljka. Sunovrat ima dugačko, mesnato, tamnozeleno lišće i šuplju stabljiku iz koje, kad se prereže, teče ljepljiv sok. Na cvjetnoj stabljici nalaze se cvjetovi koji mogu biti različite nijanse žute i bijele boje te različitog oblika, što ovisi o kultivaru. Cvate od sredine ožujka, ovisno o klimatskim uvjetima i položaju. U mom vrtu narcise se nalaze na sunčanim i polusjenovitim položajima.

·         Kada vaditi lukovicu narcise?

Nakon što ocvatu, ne smijemo počupati lišće, već trebamo čekati da se lišće osuši i propadne, otprilike u srpnju ili kolovozu.  Ako se lukovica prerano izvadi,nema uskladišteno dovoljno hranjivih tvari i u sljedećoj vegetaciji neće imati potpun razvoj cvijeta, a biljke će biti slabije i podložnije bolestima. Ovo je zapravo jedna od najvažnijih stvari na koje moramo paziti u vezi s narcisom.

Bergenija ili decemberica (lat. Bergenia cordifolia)

Bergenija je trajnica koja se u mom vrtu nalazi na polusjenovitoj cvjetnoj gredici. Ima velike, mesnate, tamnozelene listove. Na dugačkoj i smeđoj cvjetnoj stabljici nalaze se grozdasti cvatovi sastavljeni od ružičastih cvjetića. Bergenija raste u širinu, koristimo je i kao pokrivač tla, a visine je oko 30 cm. Cvate od sredine ožujka. U proljeće je valja pognojiti zrelim stajskim gnojem. Razmnožava se vegetativno, dijeljenjem.

Ljubičica (lat. Viola odorata)

Ljubica je prekrasna sitna trajnica, karakteristična opojna mirisa. Listovi su srcolika (bubrežasta) oblika, tamnozelene boje. Cvjetovi se nalaze na kratkim tankim stabljičicama, ljubičaste su boje, a sastoje se od pet latica. Cvjetovi su mirisni, stoga se koriste za pripravljanje parfema. Osim u industriji parfema koriste se i za jelo. Mogu se jesti kao dodatak salati ili u obliku kandiranih cvjetova u slasticama. Odgovaraju joj osunčani položaji: na cvjetnoj gredici, uz puteljke ili u travnjaku. Ljubičica je pokrivač tla, a cvate od ožujka.

Forzicija ( lat. Forsythia)

Forzicija je listopadni grm koji možemo uzgajati u slobodnorastućem obliku (kao grm) ili u obliku živice. Od sredine ožujka na granama se prvo javljaju žuti cvjetovi, a zatim listovi. Odgovaraju joj osunčani položaji, a potrebno ju je redovito orezivati nakon cvatnje kako bi se pospješila cvatnja iduće godine. Forzicija je vrlo zahvalna vrsta, nezahtjevna za uzgoj, otporna na hladnoću i vrućinu te pogodna za kontinentalna područja.